Trkači reporteri

Anđelko Rističević: Najbolja trka u centru sveta

7 komentara

Pre nešto manje od mesec dana održana je najveća maratonska trka na svetu. Srbija je imala tri predstavnika na Njujorškom maratonu (Sale Kapulica, Vlada Melentijević), a Anđelko Ristčević je među 47.000 trkača uspeo da se plasira među prvih 50, bio je 46! Anđelka smo intervjuisali nekoliko dana posle trke, sjajan intervju koji nam je mejlom poslao dok je još uvek bio u USA.

ny road runners 2011

Anđelko prvo čestitke na fenomenalnom rezultatu na NYC Marathonu i pitanje kako se oseća čovek koji je završio najveću maratonsku trku među prvih 50? Naravno, koliko je to moguće ispričati rečima 🙂

– Pa iako sam nekako očekivao takav plasman jer sam vredno radio i trenirao zadnjih godinu dana, uglavnom spremajući se za ovo trku osećaj je prosto neverovatan. I dalje u glavi presabiram, kolko je samo ljudi stratovalo i kolko je njih ostalo iza mene.

Kakvi su tvoji utisci iz Njujorka, nešto što mi nismo imali prilike da osetimo putem TV prenosa?

– Pa stvarno atmosfera duž cele staze je neverovatna i stvarno se zapitam da li je moguće da ti ljudi prave takvu buku svih 7, 8 sati kolko u stvari traje ceo dogadjaj. Moram spomenuti organizaciju to je nešto što i dalje ne shvatam, kako je moguće da se obezbedi okrepa na svakih milju za 47,000 ljudi i da to bude uradjeno do perfekcije.

Da ne pričamo o startu i cilju trke. Ja sam imao sreću da budem medju elitnim trkačima, da imam tretman kao sve ostale zvezde trke, na momente sam mislio da sam svetski šampion ili nešto slično.

Ovoje bio tvoj prvi maraton, možeš li za čitaoce našeg sajta da ispričaš kako si se odlučio za maraton i otkud baš Njujork?

Maraton stvarno smatram za nešto što je najteže i nekako najvrednije ne samo u atleticu nego i u sportu uopšte. Odavno sam imao želju da krenem da trčim maratone, nisam se odlučivao za to jer je jednostavno bilo prerano. Moje mišljenje je da ukoliko planiraš da teraš organizam na takav napor moraš da imaš najmanje 25, 26 godina. Naravno da se može trčati ranije ako se ne daješ sto posto na trci.

Naravno udela u moje takvo razmišljanje imao je i moj trener, Franjo Mihalić vlasnik jedne od dve jedine madalje sa Olimpijskih igara za našu zemlju koji je svoju osvojio baš u maratonu.

E sad zašto baš New York? Iako su me mnogi savetovali da je New York težak i da možda ne idem tamo da trčim prvi maraton, ja sam ipak želeo da mi prvi maraton bude po mom mišljenju najbolja trka i to baš u centru sveta.

Koliko si se dugo pripremao i koliko si intenzivno trenirao?

– Pre možda malo manje od godinu dana sam prvi put pomislio da želim da trčim baš maraton u New York-u, i od tada sam već ozbiljno počeo da radim na tome. Skoro celih godinu dana trening mi je bio posvećen maratonu, imao sam malu pauzu što se tiče maratonskog treninga, kada sam se posvetio stazi za vreme sezone. Tada sam se spreamo za nastup u reprezenatciji i trku na 3000m stiplcez. Zadnjih 3 meseca je bilo naglašeno, prelazila se velika kilometraža i skoro mesec dana je provedeno na pripremama.

Kakvii su tvoji planovi za budućnost?

-San mi je, kao i svakom drugom sportsi, nastup na Olimpijadi. Posle New York-a vidim da taj rezultat od 2:18 nije neizvodljiv. Ima nekoliko stvari koje bi morao da poboljšam u treningu i ko zna možda na nekom brzom maratonu uspem.

E sad, pitanje gde bih trčao sledeći postaje mali problem, jer gde posle New York-a pošto stvarno mislim da bolje od toga nema. Ali neki brži maraton ću sigurno probati da istrčim u aprilu ili maju sledeće godine.

Da li postoji šansa da te sretnemo na nekoj trci u Srbiji u 2012?

– Naravno, već kada dodjem u Beograd planiram da trčim trku Duška Radovića na Adi Ciganliji. Ada je mesto gde sam sproveo najveći deo svog treninga i uvek volim da trčim trke koje se održavaju tamo. Posle toga nameravam da napravim nekin plan nastupa pre mog sledećeg maratona.

Šta bi iz ove nove perspektive maratonca poručio nekome ko se razmišlja da li da počne sa trčanjem, kako bi ga pogurao napred? Poruka čitaocima sajta?

-Raduje me atmosfera koja počinje da se stvara u Beogradu i Srbiji oko trčanja. Sve više i više ljudi mi se javlja, koji su počeli da trče i traže neki savet. Uvek sam pričao da još nismo ni svesni koliko je dobro što postoji sajt kao što je vaš. Pa samo neka pogledaju ljudi mog trenera Franju Mihalića, kako izgelda čovek u 92 godini i sve će im biti jasno šta znači trčanje.

A kada jednom krenete onda postavite sebi neki cilj i postaćete zavisni od tračanja jako brzo. Jako je bitno da se to radi iz ljubavi a ne zato što morate ili nešto slično.

Šta te nismo pitali a trebalo je?

-Mislim da ste suštinu svega pogodili. Ono sto stvarno ovih dana potenciram je da ovaj moj uspeh iako je trčanje individualni sport, nije bio samo moj. Puno je ljudi oko mene koji su sazlužni što sam uspeo da postignem ovako dobar rezultat. Pored cele moje okoline, koja je u iznenadjućem broju bila pored mene, moram da istaknem da ovog ne bi bilo bez prvo mog trenera Franje Mihalića.

Takodje jednog od mojih najvećih savetnika za treninge Miloša Mitrića koji je i trčao samnom većinu treninga, kao i moj klupski drug Jović Milenko. Moram da spomenem i Aleksandra Nesevskog i Kristijna Stošića jer su bili samnom na svim bitnijim treninzima. Posebno zahvalnost Oliveri Jeftic i njenom treneru Slavku Kuzmanoviću koji su me više puta pozvali da zajedno sa njima treniram i pomogli mi u svakom pogledu.

Zagrebački maraton 2011
Kako izgleda trčati u Berlinu sa još 31.000 ljudi?
Tags:

Povezani članci

7 komentara. Leave new

  • Svaka čast Anđelko na postignutom rezultatu i upornosti! Ovo je zaista rezultat za respekt. Nadam se da ćeš još napredovati i ostvariti ono što želiš a to je učešće na Olimpijadi.

    Odgovori
  • Moze li neko da napise koje je vreme imao Andjelko? Hvala

    Odgovori
  • 2:31:11

    Odgovori
  • Meni nikad neće biti jasno KAKO ovi ljudi pretrče toliko rastojanje za nešto više od dva sata. Sve mi je jasno: i trening, i genetika, i posvećenost, i ishrana i ko zna šta još… ali opet: KAKO, bre?

    Sve čestitke Anđelku.

    Odgovori
  • Zdravko Mišović
    novembar 29, 2011 21:28

    Ajmo sad sponzori, veliki proizvođači sportske opreme, ASS par nedelja priprema Anđelku u toplije krajeve, nek momak proba da ostvari olimpijsku normu. Ima materijala, treba malo i pomoći, dečko je dobar čovek i sportista. Imali ste mnogo probušenih akcija i promašaja, ovo je ulaganje u sadašnjost i budućnost…

    Odgovori
  • Kao prvo,Srbija je imala tri predstavnika,Andjelka(broj 56)vreme 2.31.11,Vladimira Melentijevica(25412)vreme 4.17.16. i Aleksandra Kapulicu(32236)koji je istrcao 25 milja i preforsirao se,teko da nije mogao da zavrsi poslednju milju.Drugo,uspeh Andjelka Risticevica je nemerljiv,jer je trcao prvi put na stazi koja je izuzetno teska,prelazi se 5 mostova,i biti 46 u nikad jacoj konkurenciji nego ove godine je fascinantno.Ovo govorim kao ucesnik istog,2009.godine.

    Odgovori
  • Matori, drago mi je sto te znam, uvek si bio borac, samo napred RISE!!! 

    Odgovori

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed