Blog & Kolumne

čeličenje volje – trkačke crtice

4 komentara

celicenje volje

Trčanje nije samo sport, već postaje stil života. Polako nam se navike sa treninga, a da ne primećujemo uvlače u svaku poricu naše kože, a mozak navikao na trening volje, takođe prima signale i u drugim situacijama, van staze.

Šef vas kinji. „Ti to ne možeš, loše radiš, nisi sposoban...“. Maratonac takav stav ne prihvata i menja ga. Istrajava u pokušajima da promeni sebe, to radi mudro, postupno, planski, baš kao i kada se priprema za maratonsku trku.

Juče sam prelomila da sam se ulenjila…

Pet dana netrčanja, a maraton se bliži. Imam važan cilj kome ću da podredim ostale, hoću da popravim vreme.

Neki poznanici me provociraju da je već došlo doba kada polako treba da se oprostim od maratona jer sam žena u zrelim godinama. Ne demantujem, ne rogušim se, već vredno radim i sagledavam greške sa prošlog maratona.

Prošli put sam, poslušala apotekarku: popih pivo pred maraton, uz to i neke tablete za spavanje, jer pred svaku trku ozbiljnijeg tipa imam i ozbiljni problem – ne mogu da spavam. Naravno, uspeh je bio poražavajući, pokvarila sam svoje staro vreme za čitavih dvadeset minuta.

Moj cilj je vrlo jasan

Želim da popravim vreme na pet sati… za ženu oko pedeset godina, za 42 km sasvim dovoljan izazov. Naravno, na tome ne ostajem. Ne plašim se komentara. Ne strahujem od posledica takve odluke. Ne razmišljam da nešto u ovim godinama može da mi se desi.

Pomisliće mnogi kako je ovakvo razmišljanje u najmanju ruku infantilno, nezrelo, glupo, jer ljudi sa godinama gube snagu, energiju.

Kakva zabluda! Ja u četrdeset sedmoj imam sada više energije nego sa dvadeset pet.

Zašto je to tako? Promenila sam način razmišljanja, postavila sebi ciljeve, promenila ishranu i navike. To je jako bitno, sve ostalo dolazi kasnije, upornost, izdržljivost, pa onda fanatično stremljenje ka nečemu.

Juče sam trčala petnaest krugova oko stadiona, danas moram dvadeset, jednostavno moram. Poneću sok i čokoladicu i izdržati.

Savremeni ljudi nisu navikli na fizičko iznurivanje, testiranje sopstvene volje i izdržljivosti.

Pomerajte granice, do praga bola... pomislite da će vam onda duševni bolovi u životu lakše pasti, jer ste naučili na istrajnost… eto zato je maraton filozofija života, bez preterivanja.

Umesto da uzmete bensedin ili se zakucate pred kompjuterom, utrčite u patike.

Trčanje nije bežanje
Sekvence kratkih rezova

Povezani članci

4 komentara. Leave new

  • Trčanje i sve ono što ono predstavlja svakako utiče na ostale aspekte našeg života. A ljudi će uvek pričati. U vašim godinama je najlakše sesti, gledati Slagalicu, Žikinu Šarenicu, čitati novine, i gubiti vreme na sličan način, kao što, aj da kažemo 85% vaše generacije čini. Isto tako je za mlade najlakše napijati se, ostajati u gradu do 5 ujutru, a onda spavati do 5 popodne, ali mi biramo drugačiji put. Trčati maraton u vašim godinama, za to treba hrabrosti, šta god neko drugi rekao. Zato, samo napred i svaka čast!

    Odgovori
  • Kako mi je poznata ova fotografija iz teksta…zora, magla, golo drveće i pomjeranje sopstvenih granica…ima li više od toga?

    Odgovori
  • Iako su neke stvari egzaktne, jednostavno nepobitne, a jedna od njih je svakako biologija, vazno je shvatiti da mnoge od tih stvari zavise, da se tako izrazim, I od referentnog tela. U prilog tome, ispricacu jednu istinitu pricu o dogadjaju kome sam prisustvovala. Za stolom u kaficu, u prolecno doba, sedela sam sa prijateljem srednjih godina i njegovim trinaestogodisnjim sinom. Iz obliznje srednje shkole, sve vreme su defilovale maturantkinje, lepe i doterane, kao za slikanje za naslovnicu. Moj prijatelj je stalno skretao paznju svom sinu da obrati paznju te na jednu, te na drugu, da bi mali u jednom momentu vrlo uverljivo odbrusio:“Babe!“

    Odgovori
  • Volim pivo, internet ,volim i trčanje. Trošim šestu deceniju. Prošle godine sam BG polumaraton isplivao za manje od dva sata.Sada sam u nekom treningu , sa nekim planom i željom da odradim maraton za oko 4 sata i dvadesetak minuta. Trčim i čujem bat koraka, tu tu, tu tu. Udisaj na dva, izdisaj na dva. Ritam i ja.Bol sam pretrčao. Još par kilometara ,za mene ništa. Idem. Stižem. Mjerim puls.Pa opet za minut. Zaslužio sam jelenka, i da tipkam na internetu. Vidimo se na nekoj trci!

    Odgovori

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed